Donosimo tužnu ispovijest majke četvero djece koja je doživjela veliku tragediju. Izgubila je muža i sestru u dva dana razlike:
„Moj se svijet preokrenuo samo jednim pozivom zbog kojeg se borim ne mrziti život koji imam. Moj zdravi 39-godišnji suprug me nazvao s posla, rekao je da se osjeća loše i zamolio da ga odvedem u bolnicu. Sumnjao je na srčani udar. Probudila sam našu bebu i odvela ju do susjeda, ali nikoga nije bilo kod kuće pa sam ju povela sa sobom. Kada sam shvatila da će Gale ostati na hitnoj dulje vremena zvala sam prijatelje da pričuvaju djecu.
Nakon nekoliko sati na hitnoj i mnogih suza došla je liječnica i slomila mi srce riječima: ‘Ima oštećenu aortu, katastrofalno je’. Moj je suprug bio priseban, morala sam mu reći loše vijesti. Nije čak smio ni paničariti kako mu srce ne bi pretjerano radilo. Pala sam na pod i plakala. Supruga su morali prevesti helikopterom u bolnicu koja je osposobljenija za operaciju kakva mu je trebala.
Medicinski brat, Sam, koji ga je trebao pratiti na tom putu mi je rekao da će slati vijesti o njemu cijelo vrijeme. Pokušala sam snimiti Galea za našu djecu, ali je ubrzo odustao, nije mogao govoriti. 4-satna vožnja do bolnice u Portlandu prošla je kao u magli. Sam mi je slao vijesti o suprugu. Čak me je suprug uspio nazvati. Rekla sam mu ga da najviše volim. To je bio zadnji put da sam čula njegov glas kako mi govori koliko me voli.
Kada sam došla u bolnicu odmah sam tražila vijesti. Sestre su mi rekle da je na operaciji te su mi objasnile postupak, ali mi nisu znale reći hoće li biti u redu. Nisam mogla jesti ni spavati. Tada su došle moje dvije prijateljice jer moja mama i brat nisu mogli doći do slijedećeg jutra. Nakon 8 sati operacije izašla je sestra i rekla mi je da operacija bila uspješna i da će Galea uskoro premjestiti u sobu. Bila sam presretna. U redu je! Živjet će!
Nakon nekoliko minuta ta je sreća splasnula kada je došao kirurg. Rekao mi je da je Gale pao u komu čim su ga otvorili i da je bio bez kisika pet minuta. Ako se i probudi, imat će ozbiljna kognitivna i fizička oštećenja.
Medicinske su me sestre pokušale pripremiti za prizor u sobi mog supruga, ali me ništa nije moglo pripremiti za pogled na voljenu osobu kako leži na aparatima. Rekli su mi da sluh zadnji odlazi tako da pričam s njim i da ga ohrabrujem da ne odustaje. Pokušala sam to učiniti, govorila sam mu da neću biti u redu bez njega. Sati su prolazili te su bile potrebne dodatne operacije kako bi se smanjio pritisak na njegov abdomen i prsa.
Premještena sam u privatnu sobu za čekanje – u ‘privatni pakao’. Tada se pojavila moja majka, bila je histerična. Trebala sam da ona bude smirena i snažna jer ja to nisam mogla biti. Odvela me je u hodnik i rekla: ‘Tvoja je sestra sinoć preminula’. Trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim što je rekla. Počela sam vrištati. Čak sam pomislila da Gale neće umrijeti jer je ona umrla.
Dva sata nakon što sam dobila prvu lošu vijest ušao je liječnik i rekao: ‘Ako se želite oprostiti, sada je trenutak za to’. Ja sam čula: ‘Sada je trenutak da posjedneš četvero male djece i da im objasniš da se njihov tata više neće vratiti kući’. Moj je suprug preminuo. Liječnici su proveli još neke testove, ali to je bilo to.
Tada su došla moja djeca, morala sam im reći riječi koje niti jedan roditelj ne bi trebao ikada izgovoriti. Otišli smo zajedno u sobu kod njihovog oca. To nikada neću zaboraviti. Kada su se djeca oprostila otišli su kući. Ja sam ostala s Galeom dok liječnici nisu u potpunosti isključili aparate. Netko je došao po njegovo tijelo. Rekla sam tom čovjeku da znam da je to za njega samo još jedno tijelo, ali to tijelo znači sve meni i mojoj djeci i da pazi na njega. On je obećao da hoće te me je zagrlio.
Be the first to comment